Zemlje članice Vijeća Evrope u svom odgovoru na pandemiju COVID-19, moraju osigurati ženama pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima

Izjava Komesarke za ljudska prava Vijeća Evrope

Strazbur, 07/05/2020

 

Već je jasno da će pandemija produbiti postojeće rodne nejednakosti, s obzirom na prekomjernu zastupljenost žena u profesijama (i ostalim neplaćenim aktivnostima) koje ih izlažu visokom riziku od zaraze i u slabo plaćenim i nesigurnim poslovima na koje će posebno loše uticati nadolazeća ekonomska kriza. Zabrinjavajuće je da su mjere smanjenog kretanja i izolacije u nekoliko evropskih zemalja također povećale izloženost žena spolnom nasilju, posebno nasilju u porodici i seksualnom nasilju. Iako mnoge države članice poduzimaju pohvalne mjere u pokušaju ublažavanja negativnih učinaka krize na ženska prava i rodnu ravnopravnost, one ne bi trebale zanemariti žensko seksualno i reproduktivno zdravlje i prava. Potpuno poštivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena bitan je dio obveza država članica Vijeća Evrope da garantuju ženska ljudska prava i unapređuju rodnu ravnopravnost.

Kriza COVID-19 i postojeća ograničenja otežavaju pristup seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim informacijama i uslugama za žene i djevojke. Konkretno, kako je nedavno reklo 100 nevladinih organizacija u Evropi, iako je pitanje prekida trudnoće značajno i vremenski osjetljivo, pristup samoj usluzi postaje teži u državama koje su uvele restrikcije. Ova je situacija posebno zabrinjavajuća za žene i djevojke koje žive u nekoliko evropskih država u kojima je prekid trudnoće nezakonit ili strogo zabranjen i koji ne mogu putovati u inostranstvo zbog pomoći i njege, kako je zabilježeno na Malti. Ali čak i u državama u kojima je prekid trudnoće zakonit, postojeće prepreke, poput obaveznih čekanja i savjetovanja, kao i nepotrebna hospitalizacija, raširena upotreba prigovora savjesti i ograničena upotreba medikamentoznog prekida trudnoće, mogu postati nepremostive u efektivnom pristupu vremenski osjetljive usluge.

Pristup kontracepciji također je nužan kako bi žene mogle iskoristiti svoje pravo na samostalno odlučivanje o svom tijelu i životu i to se ne može odgoditi do završetka pandemije. Nažalost, postoje znakovi da je onemogućen pristup dugotrajnoj reverzibilnoj kontracepciji u nekim evropskim zemljama. Postojeće prepreke, uključujući visoke cijene kontracepcije na nekim mjestima, je još teže prevladati u ovim vremenima ekonomskih ograničenja i ograničene slobode kretanja.

Nadalje, radi ostvarivanja ženskih prava, pristup kvalitetnoj zdravstvenoj njezi majke mora se održavati i u vrijeme pandemije. Nažalost, kriza je već zahvatila ovaj specifični zdravstveni sektor u nekim mjestima u Evropi, a manje osoblja radi u porodilištima zbog preusmjeravanja ili drugih razloga. Problemi prijavljeni u nekoliko evropskih država uključuju štetne prakse nametnute ženama pri porodu, medicinski neopravdano razdvajanje majki i novorođenih beba, odbijanje supružnika da prisustvuje porodu i druge neuspjehe u osiguravanju odgovarajućih standarda njege i poštivanja ženskih prava, dostojanstva i autonomije u porodu. Na primjer, u Slovačkoj, javni pravobranitelj izrazio je zabrinutost takvim postupcima u zemlji, naglašavajući da se ne podudaraju s međunarodnim standardima za ljudska prava i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Konačno, bilo da se radi o prekidu trudnoće, kontracepciji ili zdravstvenoj njezi majke, posebnu pažnju treba posvetiti osiguranju efektivnog pristupa ženama i djevojčicama koje su među najugroženijima, uključujući žene u riziku ili žene žrtve rodno zasnovanog i seksualnog nasilja i žene koje su izložene višestrukim i intersekcijskim oblicima diskriminacije, poput adolescentica, žena koje žive u siromaštvu, ruralnih žena, žena migranata, Romkinja, žena s invaliditetom i LBTI žena.

Neke su države poduzele ohrabrujuće inicijative kojima se olakšava pristup uslugama prekida trudnoće i kontracepciji. Primjerice, usvojene su mjere kojima se ženama u Engleskoj, Škotskoj i Walesu omogućuje da nakon telekonsultacije uzimaju tablete za pobačaj, dok su u Sjevernoj Irskoj vlasti potvrdile da se usluga prekida trudnoće može sprovoditi lokalno prema promjeni zakona koji je trebao stupiti na snagu u martu. U Francuskoj i Italiji zdravstvene vlasti jasno su izjavile da je pristup prekidu trudnoće zdravstvena usluga koja se mora održavati za vrijeme pandemije i ne može se odgoditi. Francuske vlasti su produžile vremensko ograničenje za obavljanje medikamentoznih prekida trudnoće kod kuće sa sedam na devet sedmica. Također su privremeno omogućili mogućnost kupovine kontracepcijskih tableta u apotekama na osnovu prethodnog recepta bez potrebe za obnovom.

Pozdravljam takve pozitivne mjere i pozivam sve države članice da se pridržavaju toga. Nažalost, u Poljskoj, donji dom Parlamenta nedavno nije odbacio prijedlog zakona koji bi još više ograničio pristup prekidu trudnoće i umjesto toga ga je zadržao na daljnjem ispitivanju.

U svom odgovoru na pandemiju COVID-19, države članice Vijeća Europe moraju:

üosigurati potpuni pristup informacijama, uslugama i zalihama za seksualnu i reproduktivnu zdravstvenu zaštitu za sve žene bez diskriminacije, s posebnom pažnjom za žene u riziku ili žrtve rodno zasnovanog nasilja i druge ranjive grupe žena;

üposmatrati pristup uslugama prekida trudnoće, kontracepciji, uključujući hitnu kontracepciju, i zdravstvenu njegu majke prije, za vrijeme i nakon porođaja, kao osnovnim zdravstvenim uslugama koje treba održavati tokom krize i poduzimati sve potrebne popratne mjere;

üposebno: hitno ukloniti sve preostale barijere koje sprečavaju pristup sigurnoj usluzi prekida trudnoće, poput medicinski neopravdanih obveznih razdoblja čekanja; autorizirati savjete o zdravstvenoj zaštiti prema potrebi i osigurati hitnu kontracepciju bez recepta;

üpozabaviti se dezinformacijama, stigmom i rodnim normama koje utiču na pristup žena pouzdanim informacijama, zasnovanim na dokazima o njihovim seksualnim i reproduktivnim pravima;

üosigurati da uloženi prigovori savjesti ne ugrožavaju pristup ženama po pitanju njihovog seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

üslijediti smjernice SZO o pristupu zdravstvenoj njezi trudnica i dojilja tokom pandemije i garantovati ženama mogućnost odlučivanja i informiranog pristanaka u kontekstu porođaja u svakom trenutku;

üsprječavati odstupanje od zakonodavnog ili političkog okvira u području ženskih seksualnih i reproduktivnih prava;

üpodržati branitelje prava žena, pružatelje usluga kao što su zdravstveno osoblje, skloništa za žene žrtve nasilja, organizacije za planiranje porodica i radnice humanitarne pomoći i omogućujući im da nastave igrati svoju ključnu ulogu u pružanju pomoći ženama tokom pandemije.

Visok je rizik da će žene u Evropi platiti veliku cijenu u ovoj pandemijskoj krizi, kao što je to bio slučaj nakon velike ekonomske krize 2008. Svi bismo trebali izvući pouke iz naše nedavne prošlosti. Od najveće je važnosti da ova pandemija i s tim povezana ograničenja ne produbljuju rodni jaz i da ne naruše veliki napredak u ravnopravnosti spolova postignut u Europi u posljednjim desetljećima. Ovu krizu trebamo posmatrati kao povećalo na upornim nasiljem nad ženama, rodnoj nejednakosti i barijerama u pristupu žena seksualnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti. Mjere poduzete za uklanjanje ovih prepreka trebaju se održavati nakon krize kao ključni elementi izgradnje dugotrajne transformativne ravnopravnosti koja će koristiti ženama i društvu u cjelini. Ne zaboravimo, čak i u ovim teškim vremenima, da ove godine obilježavamo 25. godišnjicu Pekinške deklaracije i platforme za akciju.

Izvorna verzija Izjave na engleskom jeziku dostupna na stranici Vijeća Evrope:

https://www.coe.int/en/web/commissioner/-/covid-19-ensure-women-s-access-to-sexual-and-reproductive-health-and-rights

#IPPF #IPPFEN


AKTUELNO
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS