Upoznaj najsveobuhvatniji i dokazano efikasan preventivni program za rad sa mladima Program Y

Upoznaj najsveobuhvatniji i dokazano efikasan preventivni program za rad sa mladima, Program Y (Program Mladi) - Inovativni pristupi u prevenciji rodno zasnovanog nasilja i promociji zdravih životnih stilova kod mladića i djevojaka

Društvene norme su važan faktor u pojavi, ali i prevenciji nasilja i promociji zdravlja mladih. Brojna istraživanja u našoj zemlji, ali i u svijetu, direktno potvrđuju da socijalne determinante imaju centralno mjesto u razvoju nezdravih navika, nasilja i društvenih nejednakosti. Kvalitetan preventivni odgovor, podrazumijeva osnaživanje osoba da, sa adekvatnim znanjem i vještinama, efektivo se nose sa izazovima svakodnevnog života, a što podrazumijeva i suprotstavljanje negativnim društvenim uticajima.

Od 2006. godine CARE International u saradnji sa partnerskim organizacijama Asocijacijom XY (Sarajevo), Perpetuum Mobile (Banja Luka) i Snagom Mladih (Mostar), aktivno radi na razvoju efikasnih i sveobuhvatnih alata za promociju zdravlja mladih i prevenciju nasilja koristeći pri tome posebne metode osnaživanja mladih kako bi isti lako i efikasno, odgovorili na negativne društvene uticaje.

Tokom 2016. godine, a kao rezultat 10 godina intenzivnog razvoja edukativnog programa, CARE Balkan i partneri su razvili sveobuhvatan preventivni program koji je namijenjen radu u srednjim školama i koji je školama u BiH ustupljen potpuno besplatno.

PROGRAM Y – Mladi – Inovativni pristupi u prevenciji rodno zasnovanog nasilja i promociji zdravih životnih stilova kod mladića i djevojaka sadrži instrukcije za uspostavljanje i provođenje sveobuhvatnog odgojno-obrazovnog odgovora na evidentne probleme sa kojima se suočava adolescentna populacija.

Radi se o najsveobuhvatnijem edukativnom programu čiji efekti su mjereni i analizirani posljednjih 10 godine. Na osnovu analiza, Program Mladi je višestruko unapređivan i danas, zahvaljujući brojnim ekspertima koji su doprinijeli ovom procesu, razvili smo najsveobuhvatniji Program koji nudimo svim zainteresiranim subjektima, potpuno besplatno!

Program Mladi odgovara na važna pitanja o tome kako nedostatak znanja, psihosocijalnih vještina, nesigurnost, razvoj identiteta u ranim fazama, podložnost uticajima vršnjaka, društvene norme, nedostatak znanja, doslovno pridržavanje „štetnim" očekivanjima okoline (upotreba duhanskih proizvoda, steroida, droga i alkohola) utiču na odluke mladih te podstiču ranjivost kod adolescenata.

Također, Program nudi instrukcije za pozitivno djelovanje u odnosu na sve spomenute „ranjivosti" i pitanja, pa čak ide i korak dalje nudeći instrukcije za djelovanje kroz odgojno obrazovni proces. Važno je naglasiti da korištenje Programa Mladi predlažu lokalne institucije kao što su

·Gender centar Federacije BiH

·Gender centar Republike Srpske

·Agencija za ravnopravnost spolova BiH

·Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko neretvanskog kantona

·Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske

·Prosvjetno-pedagoški zavod Kantona Sarajevo

Aktivnosti temeljene na Programu Mladi, trenutno se sprovode u gotovo svim većim gradovima u BiH i regiji, a od 2016. godine, ovaj program i implementaciju aktivnosti po modelu programa Mladi podržala je i međunarodna organizacija UN WOMEN, ured u BiH.

Narednih nekoliko mjeseci, Asocijacija XY će objaviti seriju tekstova preuzetih iz Programa Mladi, a u cilju upoznavanja javnosti sa kvalitetnim sadržajima integriranim u Program Mladi te pratećim alatima koji omogućavaju izvođenje dokazano efikasnih preventivnih aktivnosti.

Prvi dio – Rod i društvene konstrukcije

Rod, društvena konstrukcija

Od ranog djetinjstva dječaci i djevojčice razvijaju snažna osjećanja za različite načine koji se od njih očekuju u ponašanju i u odnosima jednih prema drugima. Djevojčice mogu naučiti da su cijenjene prema svom izgledu i poslušnosti, a ne prema njihovom mišljenju ili nezavisnosti. Dječaci, sa druge strane, mogu naučiti da "pravi" muškarci uvijek moraju biti jaki i držati sve pod kontrolom. Ovi ideali o tome kako muškarci i žene treba da se ponašaju nazivaju se rodne norme i one se uče od muškaraca i žena, porodice, vršnjaka, medija i zajednice kroz proces koji se naziva socijalizacija.

 

Pitanje roda je ključno za razumijevanje ranjivosti mladih ljudi, posebno u pogledu seksualnosti i zdravlja. U mnogim sredinama, stroge sociokulturološke norme dominiraju u diskusijama o seksualnosti djevojaka, posebno u vezi sa nevinošću prije braka i brojem seksualnih partnera (Weiss i Gupta, 1998). Pubertet može skrenuti značajnu pažnju na sposobnost djevojaka za reprodukciju i u nekim kulturama može ukazivati na period veće socijalne isključenosti, veća pažnja se posvećuje kretanju izvan kuće i zaštiti od dječaka (Mensch et al., 1998). Kod mladića, s druge strane, seksualno iskustvo je često povezano sa inicijacijom u muškost i ono među vršnjacima može biti posmatrano kao primjer seksualne sposobnosti ili ostvarenja, a ne kao čin intimnosti (Marsigilio, 1988; Nzioka, 2001) .

 

Dok se rodne norme mogu razlikovati u različitim kulturološkim sredinama, slični obrasci oblikuju pristup žena i muškaraca ekonomskim i socijalnim resursima i njihovu moć odlučivanja širom svijeta (Mathur i Rao Gupta, 2004). U većini sredina muškarci su odgovorni za produktivne aktivnosti izvan kuće (npr. plaćeni rad), dok su žene odgovorne za reproduktivne i produktivne aktivnosti u kući (npr. briga o djeci i kućnim poslovima). Činjenica da žene uglavnom imaju slabiji pristup i manju kontrolu nad produktivnim resursima ograničava njihovu moć donošenja odluka u javnoj, kao i u privatnoj sferi. Zaista, istraživanje je pokazalo da žene u situacijama ekonomske nemoći imaju manje šanse da uspješno pregovaraju o sigurnom seksu, prekinu vezu za koju smatraju da je rizična, ili se obrate zvaničnim službama podrške (Heise i Elia, 1995; Weiss i Gupta, 1998). Na ovaj način, šire društvene, političke i ekonomske nejednakosti između žena i muškaraca su neodvojive od ranjivosti sa kojima se žene suočavaju u svakodnevnom životu i intimnim vezama.

 

Osnovni pojmovi

Pol - odnosi se na biološke atribute i karakteristike koje identifikuju određenu osobu kao muško ili žensko.

Seksualnost - Odnosi se na izražavanje naših osjećanja, misli i ponašanja kao muškaraca ili žena. To uključuje naša osjećanja privlačnosti, zaljubljenosti i ponašanja u intimnim vezama.

Rod - Odnosi se na društveno konstruisane razlike i nejednakosti između muškaraca i žena (na primjer, kako oni treba da se oblače i ponašaju). Ove ideje i očekivanja su naučeni u porodicama, preko prijatelja, vjerskih i kulturnih institucija, škola, na radnim mjestima i putem medija.

ROD I DJEVOJKE

 

Kod djevojaka složeni efekti roda i uzrasta mogu dodatno pojačati neravnopravnu dinamiku moći i ranjivosti koje one doživljavaju. Uzrast, kao i rod, može se posmatrati kao socijalni marker koji nejednako raspodjeljuje moć između mladih i odraslih. Kao rezultat toga, mladi ljudi, a naročito djevojke, često imaju ograničen pristup zdravstvenim informacijama i uslugama, ekonomskim mogućnostima, političkim/društvenim mrežama i drugim resursima potrebnim da se u potpunosti obezbijedi njihovo zdravlje i razvoj (Mathur i Rao Gupta 2004). Posljedice ovog ograničenog pristupa se ogledaju u činjenici da su vodeći uzroci prerane smrti među ženama – uključujući smrtnost majki, HIV i AIDS, rak pluća i bolesti srca – povezani sa iskustvima i ponašanjima koja često počinju tokom adolescencije (NCRW 1998 ; UNFPA 2005). Iako je naglasak ovog priručnika na konstrukciji rodnih normi i njihovom uticaju na zdravlje i ranjivosti djevojaka, važno je prepoznati da su djevojke višedimenzionalne osobe sa različitim pogledima i potrebama. Ponašanje djevojaka je pod uticajem ne samo roda, već takođe i interakcija roda sa drugim aspektima njihovog identiteta, uključujući rasu, etničku pripadnost, društvenu klasu i seksualnu orijentaciju (NCRW, 1998). Ne samo da mnogi aspekti rodnog identiteta žena ograničavaju djevojke i izlažu ih riziku, već se ponekad drugi identiteti mogu pokazati još više ograničavajućim za pristup djevojaka resursima koji bi mogli poboljšati njihove uslove života i zdravlje. Na primjer, manja je vjerovatnoća da će neka djevojka sa niskim prihodima imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i neonatalnoj brizi od bogate žene, čime su povećane šanse za narušavanje zdravlja nje i/ili njenog djeteta.

 

Promovisanje osnaživanja, prava i zdravlja djevojaka

Osnaživanje žena može se definisati kao proces u kojem žene stiču znanja, resurse, vještine i mogućnosti da donose odluke o svom tijelu, zdravlju, težnjama, seksualnosti, vremenu i interesovanjima. To je složen i višeslojan proces koji obično zahtijeva promjene i podršku na različitim nivoima, od interpersonalnog i nivoa pojedinca, do makro nivoa javnih politika i društvenih normi.

Ovaj proces uključuje tri dimenzije:

 

Individualna: odnosi se na prepoznavanje i opisivanje naših unutrašnjih moći, zatim njihovo širenje i oživljavanje kao resursa samih po sebi.

 

Bliski odnosi: sastoje se od razvijanja sposobnosti za stvaranje, pregovaranje i uticaj na naše bliske odnose sa drugima, uključujući i donošenje odluka o tome gdje, kada i na koji način će se ti odnosi razvijati.

 

Kolektivna dimenzija: odnosi na mobilizaciju i osnaživanje grupe ljudi, kao što su žene.

 

Individualno osnaživanje ne može postojati bez kolektivnog rodnog osnaživanja u društvu kao cjelini. Grupne edukativne aktivnosti u ovom priručniku se posebno fokusiraju na individualni i interpersonalni nivo putem: podizanja svijesti kod mladih ljudi o rodnim nejednakostima, pravima i zdravlju; podsticanja djevojaka da aktivno razmišljaju o svojoj budućnosti; obezbjeđivanja prostora da izgrade pozitivne vršnjačke mreže; promovisanja znanja o institucijama koje pružaju podršku i njihovom pristupu; obezbjeđivanja prostora da izraze svoja mišljenja i da se čuje njihov glas; i pružanja pomoći da razviju vještine koje su potrebne da djeluju na osnaženiji način. Dok su ovo svakako značajni koraci ka osnaživanju djevojaka, oni nisu dovoljni ukoliko djevojke nemaju objektivna sredstva – slobodu kretanja i pristup uslugama – da stvarno osporavaju restriktivne sociokulturološke norme u njihovim životima, odnosima i zajednicama. Stoga je važno da se istovremeno sprovode široko rasprostranjeni napori, od mobilizacije na nivou zajednice do zagovaranja zakonodavstva zasnovanog na jednakosti, kako bi bili prevaziđeni strukturalni i drugi faktori okruženja koji stvaraju ranjivosti zasnovane na rodu kod djevojaka i koji ometaju njihovo osnaživanje.

 

Diskusija o osnaživanju djevojaka podrazumijeva priznanje njihove moći i prava da donose odluke u okviru svoje teritorije: njihovo tijelo; njihova seksualnost; njihovo vrijeme, posao, i resursi.

 

Ovaj aspekt moći je shvaćen kao sposobnost samoočuvanja i razvoja. Legitimno je i neophodno da se mi, kao žene, osnažimo; da razvijamo i prepoznamo naše kapacitete, talente i sposobnosti da donosimo odluke o svojim životima; i da imamo pristup i kontrolu nad našim novcem i resursima. Izuzetno je važno da podstaknemo poštovanje i prihvatanje nas samih, počevši sa otkrivanjem naših sklonosti, što vodi ka individualnoj i kolektivnoj težnji za izgradnjom novih ženskih identiteta u kojima su sposobnosti i stavovi koji mogu transformisati sociokulturološke, političke i ekonomske realnosti omogućene - to jest, počevši od pozitivne vizije moći (Scott, 1990).

Prava žena

Pravo žena da glasaju na različit način se razvijalo u zemljama širom svijeta – u nekim zemljama ono je na početku dato samo nekim ženama (u zavisnosti od njihove rase, bogatstva ili društvenog statusa...), u drugim univerzalno pravo glasa je dato muškarcima i ženama u isto vrijeme. Ono se takođe nije razvilo u isto vrijeme svugdje – prvi put se pojavljuje u Švedskoj 1718. godine (da bi kasnije bilo oduzeto, a nakon toga ponovo uvedeno), dok se u drugim zemljama pojavljuje gotovo tri vijeka kasnije.

Tokom 20. vijeka u većini zemalja svijeta ostvareno je univerzalno pravo glasa za žene, a sa ulaskom u 21. vijek ova lista je kompletirana. Međutim, samo zato što je ženama pravno i formalno dozvoljeno da glasaju, ne znači da u svim zemljama žene imaju mogućnost da ostvare to pravo.

Na Balkanu, žene u SFR Jugoslaviji ostvarile su pravo da glasaju 1945. godine.

Borba za prava žena kroz istoriju vodila se radi ostvarivanja nekih od najosnovnijih prava kao što su: pravo da budu priznate kao građani, pravo da se slobodno kreću, pravo na privatnu svojinu i bogatstvo, pravo na obrazovanje, pravo na izbor bilo kog zanimanja, pravo da ne budu prisiljene na brak, pravo da biraju supružnika, pravo na razvod, pravo da u slučaju razvoda mogu da zadrže svoju djecu, pravo da ne budu zlostavljane, itd.

Konačni cilj je da žene imaju ista prava i mogućnosti kao i muškarci i da se sud o njima ne donosi na osnovu roda i pola, već na osnovu njihovih sposobnosti.

Međutim, u većini dijelova svijeta, uključujući i balkanski region, žene se generalno još ne tretiraju jednako. U cijeloj Evropi statistike pokazuju da su žene i dalje slabije plaćene za iste poslove, da nemaju jednak pristup pozicijama moći i da imaju manje šanse za zaposlenje bilo zbog njihovog roda ili zato što imaju ili bi mogle planirati porodicu. Žene su još ranjive na nasilje u porodici i zlostavljanje... Evolucija prava žena je dala ženama mogućnost da imaju zanimanje i da rade izvan kuće, ali nije dramatično promijenila njihovu rodnu ulogu u kući u kojoj se još očekuje da one urade većinu kućnih poslova, da kuvaju i da budu primarni staratelji djece. Da ne spominjemo da se žene i dalje često doživljavaju kao "slabiji" pol.

Rad sa mladićima na pružanju podrške osnaživanju djevojaka

Projekat Inicijativa mladića je multikomponentna intervencija, koja je predstavljena u rigoroznim kvazieksperimentalnim studijama evaluacije da promoviše rodno-ravnopravnije stavove i ponašanja dječaka i mladića u različitim okruženjima. On uključuje obrazovni kurikulum namijenjen za rad u grupi i aktivnosti društvene kampanje "Budi muško".

Konkretno, aktivnosti projekta Inicijativa mladića nastoje da podstaknu mladiće da djeluju na sljedeće načine:

• da teže vezama sa ženama zasnovanim na jednakosti i intimnosti, a ne na seksualnim osvajanjima. To uključuje vjerovanje da muškarci i žene imaju jednaka prava i da žene takođe imaju seksualnu želju i 'pravo' na seksualni izbor kao i muškarci;

• da teže ka tome da budu uključeni očevi, što znači da vjeruju da bi trebalo da preuzmu finansijsku odgovornost i barem neku odgovornost za brigu o djeci;

• da preuzmu odgovornost za pitanja reproduktivnog zdravlja i prevenciju bolesti. To uključuje preuzimanje inicijative da se razgovara o reproduktivno-zdravstvenim pitanjima sa svojim partnerom, koriste kondomi ili pomaže svom partneru u nabavljanju ili korištenju kontraceptivnih sredstava;

• da se suprotstave nasilju nad ženama. To može uključivati ​​mladiće koji su bili fizički nasilni prema svojoj partnerki u prošlosti, ali koji trenutno vjeruju da nasilje nad ženama nije prihvatljivo ponašanje.

 

Takođe, jedan od ključnih elemenata aktivnosti u ovom priručniku je da djevojke preispitaju krute i neravnopravne stereotipe o maskulinitetu i kako oni utiču na živote i odnose žena i muškaraca. Često se kaže da su majke koje podižu sinove, kao i supruge i djevojke koje tolerišu i slušaju muškarce odgovorne za mačizam. Međutim, moramo priznati da rodne norme izgrađuju i osnažuju i žene i muškarci, i te žene često imaju ograničenu moć i pristup potrebnim resursima da promijene svoje društvene, ekonomske i kulturološke kontekste. I pored toga, kroz obrazovni i refleksivni proces, žene (kao i muškarci) mogu doprinijeti promociji rodne jednakosti postajući svjesnije represivnih uvjerenja i očekivanja unutar svojih veza i težeći ka tome da ih ne jačaju ili reprodukuju. U tom kontekstu, ove obrazovne aktivnosti podstiču žene da pomognu u izgradnji i jačanju pozitivnih ideala maskuliniteta kod muškaraca u svom životu i zajednici i da ih angažuju kao saveznike u promociji osnaživanja žena i rodne ravnopravnosti.

 

Integrisanjem dva priručnika: Rad sa mladićima i Rad sa djevojkama uspjeli smo da kreiramo skup alata za uključivanje odnosnog pojma roda u programe namijenjene za rad sa mladim ljudima i senzibilizaciju i osnaživanje mladih ljudi za postizanje rodne jednakosti.

 

Prava žena i rodna ravnopravnost

Tokom istorije mnoge žene i pokreti su osporavali nejednakosti između žena i muškaraca. Tokom više od 200 godina nakon što je aktivistkinja Olympe de Gouges pogubljena na giljotini zbog toga što je napisala Deklaraciju o pravima žene i građanke, svijet je vidio brojne napretke u pravima žena, od prava da glasaju u većini zemalja do boljih uslova života i rada. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koju je 1979. godine usvojila Generalna skupština UN, se često opisuje kao međunarodna povelja o pravima žena. Sačinjena od preambule i 30 članova, ona definiše koje radnje predstavljaju diskriminaciju žena i postavlja agendu za nacionalnu akciju za okončanje takve diskriminacije. Ova konvencija definiše diskriminaciju žena kao "... svaku razliku, isključenje ili ograničenje u pogledu pola, što ima za posljedicu ili cilj da ugrozi ili onemogući priznanje, ostvarenje ili vršenje od strane žena, ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena".

Međunarodna konferencija o populaciji i razvoju, održana 1994. u Kairu i Četvrta svjetska konferencija o ženama održana 1995. u Pekingu, predstavljaju prekretnice u pokretu za promociju zdravlja i prava žena, naročito seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Jedan od glavnih ciljeva sastanka u Pekingu bio je jačanje preventivnih programa koji promovišu zdravlje žena, dajući prioritet formalnim i neformalnim obrazovnim programima koji podržavaju žene i daju im priliku da steknu znanja, donose odluke i preuzmu odgovornost za sopstveno zdravlje.

Konferencije u Kairu i Pekingu takođe su istakle potrebu da se muškarci uključe u napore za poboljšanje statusa žena i djevojaka. ICPD Program akcije, na primjer, nastoji da "promoviše rodnu ravnopravnost u svim sferama života, uključujući porodični život i život u zajednici, i da podstakne i osposobi muškarce da preuzmu odgovornost za svoje seksualno i reproduktivno ponašanje i njihove društvene i porodične uloge" (UNFPA 1994). Zaista, promjena je moguća samo ako se rod posmatra kao odnosni pojam, a muškarci kao i žene su angažovani na promociji osnaživanja žena i rodne jednakosti.

 

AKTUELNO
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS