Superheroj s Jekovca

Živim na Jekovcu, u Sarajevu.  Da baš na onom Jekovcu oko kojeg kruže različite legende. No, kada sam ja u pitanju tu baš i nema mnogo legendi. Rođen sam prije 13 godina, baš tu na Jekovcu. Mama nikada nije voljela bolnice, te se opredijelila za porod kod kuće tako da sam jedno od nekolicine djece iz Sarajeva koja nisu rođena na Jezeru. Život u Starom Gradu kao i drugdje ima svojih prednosti i nedostataka. Za početak, sretan sam što sa terase porodične kuće pruža prelijep pogled na moj Šeher. Sretan sam što za samo nekoliko minuta mogu strčati na Baščaršiju i kod Hodžića pojesti svoju najdražu „peticu". Tata kaže da ću za koji mjesec moći naručiti i tu „desetku" koju godinama sanjam. Sretan sam što me od kuće do škole dijeli samo 10 minuta lagane šetnje. Iako nekada mislim da bi ipak bilo bolje da me dijeli nešto duži put jer zbog te činjenice da za 10 minuta mogu biti u školi redovno kasnim i redovno dobivam neopravdane. S druge strane često poželim šire ulice jer igrati nogometa na Jekovcu i nije toliko zabavno obzirom da se to obično svede na trčanje po snažno šutnutu loptu, nekada čak i do Čaršije.Moji školski dani uglavnom liče jedni na druge. Čas za časom, školski odmor prepun graje, prepričavanja posljednjih šala i smicalica, pokoji pogled na tajnu simpatiju, recitatorske i dramske sekcije, pokoja priredba. Ustvari, ličili su sve do nedavno kada su u moju školu sa pogledom  na drugi kraj grada, Bistrik došli vršnjački edukatori Asocijacije XY. Ma nije taj njihov dolazak bio toliko neobičan koliko tema o kojoj su govorili. Govorili su o sprječavanju nasilničkog ponašanja. Zar je uopće potrebno govoriti o ovome? Radije bih govorio o novom školskom izletu. Bilo bi bolje da to nisam pomislio jer nedugo nakon toga sam ja bio taj koji je morao slušati prezentaciju momka imena Amer i djevojke imena Adna  o temi za koju sam lično smatrao da nema potrebe da se prezentuje. Koliko sam samo pogriješio sa ovim stavom. Najbolji referati, školski gupni projekti pa čak i taj izlet o kojem maštam svakog dana se ne mogu uporediti sa zadovoljstvom zbog onoga što sam naučio kroz samo jednu sesiju. Naučio sam to da moram prestati sa povremenim ogovaranjem druga Nedima bez obzira na to što me povremeno živcira, jer to je jedan oblik nasilništva. Upoznao sam dvije vrste vršnjačkog pritiska, onaj pozitivni i negativni. Ako mene pitate proglasit ću se za vođu svih vršnjaka i biti primjer pozitivnog vršnjačkog pritiska jer ni sam nisam bio svjestan koliko toga mogu učiniti samo sa jednim dobrim primjerom. Shvatio sam da internet i fejsbuk nisu tako sigurno mjesto za mene i da postoje ljudi koji  virtuelni svijet koriste kako bi vršili nasilje nad mladima. Još uvijek pokušavam pravilno izgovoriti tu riječ sajberbuling, no to i nije toliko važno koliko je važno prepoznati ga i prijaviti. Od te sesije otvoreno razgovaram sa mamom i tatom o tučama svojih prijatelja i svojom željom da ih spriječim. Čak sam ih uspio i nagovoriti da dođu na sesiju o istoj temi posvećenu samo roditeljima. Kažem uspio, jer cjelodnevne poslovne obaveze ih često znaju spriječiti da dođu i na moj roditeljski sastanak, a kamoli na neku sesiju o sprječavanju nasilja među mladima. Poslije te prezentacije bili su sretni da sam ih nagovorio. Mama kaže da nije mogla ni pomisliti da se toliko nasilja dešava u školama, među mladima i djecom. Ipak jedna loša stvar je proizašla nakon te prezentacije. Od tada svako jutro kada krenem u školu mama me isprati sa riječima: „Demire, kloni se nevolja i budi primjer drugima, budi moj superheroj." To je nedavno rekla i pred Sanjom, mojom simpatijom, a ja sam poželio da propadnem u zemlju od stida. Naučio sam još toliko toga o nasilju i načinima kroz koje i sam mogu djelovati da bih ga spriječio.

Istina, nekada kada se iz škole vraćam uskim ulicama Jekovca zamišljam sebe kao nekog superheroja koji svoju školu i svoje vršnjake spašava od mračnih sila nasilništva. Možda nikada neću postati superheroj, ali sada ću bar znati iskoristiti pozitivan vršnjački pritisak i prepoznati nasilje kada ga vidim. Amer i Adna su otišli brzo nakon što su završili svoju prezentaciju, a ja sam im  ostao vječno zahvalan. 


Projekat Prevencija nasilničkog ponašanja među mladima u općini Stari Grad finansira Evropska unija i Razvojni program Ujedinjenih nacija iz sredstava instrumenata za pretpristupnu pomoć (IPA) u iznosu od 2 miliona eura.

AKTUELNO
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS