Rod i spol

Tekst preuzet iz vodiča za učenike petih, šestih, sedmih, osmih i devetih razreda "Zdravi životni stilovi"

Muškarci i žene se rađaju sa jasnim spolnim obilježjima koje nam govore o kojem se spolu radi. Da li je tek rođena beba dječak ili djevojčica, možemo zaključiti na osnovu spolnih organa novorođenčadi. Spol je biološka i fiziološka karakteristika muškaraca i žena i ne može se mijenjati.

Odmah nakon rođenja, roditelji i društvo počinju da grade naš pogled na društvene uloge, prilike i odgovornosti svojstvenim muškarcima i ženama. Roditelji dječacima sobe boje plavom bojom dok djevojčicama rozom. Dječaci dobijaju „muške" igračke, dok djevojčicama roditelji kupuju „ženske" igračke. Iz ovog možete zaključiti da utjecaj na našu percepciju kako treba da se igraju i ponašaju dječaci i djevojčice počinju već u periodu kada smo bebe i nastavljaju se tokom života. Djeca na ovo nemaju utjecaja već to prihvaćaju što će u budućnosti odrediti i njihov rodni identitet kao i odnos prema suprotnom spolu. Pored toga, roditelji nesvjesno utječu i na koncepte koje usvajamo, a koji nas dokazuju kao muškarce i žene. Tu se prvenstveno misli na rodne podjele gdje muškarci uče i usvajaju obrasce ponašanja koji su dio konstrukta muškosti (maskulinitet), a žene ženskosti (feminitet). Za maskulinitet i feminitet možemo reći da su društveni recepti za muškarce i žene. Naravno, važno je naglasiti da ovaj recept ne vodi nužno ka stvaranju dobrih i brižnih muškaraca i žena, već društveno prihvatljivih i što bliže očekivanjima koja od njih ima društvo. Evo nekoliko primjera:

 

Maskulinitet, tj. muškost – podrazumijeva posjedovanje kvaliteta ili karakteristika koji se tradicionalno povezuju sa muškarcima:

·        Muškarci ne plaču;

·        Muškarci su fizički jači i izdržljiviji;

·        Muškarac se teže snalazi u kućnim poslovima;

·        Muškarac mora braniti čast svoje porodice;

·        Muškarac je spreman da eksperimentiše i da se izlaže rizicima.

Feminitet, tj. ženskost– podrazumijeva posjedovanje kvaliteta ili karakteristika koji se tradicionalno povezuju sa ženama:

·        Žene su nježnije i osjetljivije;

·        Žene su osjećajnije;

·        Žene lakše pokazuju emocije;

·        Žene su brižnije i privrženije;

·        Žene su snalažljivije u kućnim poslovima.

 

Ništa od gore navedenog nema uporište u naučnim činjenicama niti je to naučno dokazano, ali sva gore pomenuta pravila su društveno usvojena. Odstupanja od ovih pravila često dovode do toga da okolina dovodi u pitanje nečiju muškost ili ženskost. Muškarac koji plače među svojim vršnjacima će biti percipiran kao neko ko odstupa od pravila ponašanja koja se odnose na muškarce. Isto važi i za djevojke koje odstupaju na neki način od društvenog koncepta ženskosti.

Ova pravila na različite načine ograničavaju naše mogućnosti, sposobnosti i ponašanje. Svi muškarci su emotivna bića, no da li mogu jednako lako pokazati da su tužni i nesretni kao što to mogu djevojke? Mogu, ali će prije odluke da pokažu određenu emociju, postaviti sebi pitanje kako će na to reagovati njihova okolina. Zbog toga, muškarci su često prisiljeni da sakrivaju emocije kako bi na taj način pokazali da su muškarci. Djevojka koja ne pokazuje emocije, s druge strane, će biti percipirana kao manje osjećajna te će među svojim vršnjacima biti pericipirana kao neko ko nije „dovoljno žensko". Moramo naglasiti da to ne mora biti nužno tako, ali to zavisi od našeg okruženja, naših prijatelja, porodice i sl.

Muškost i ženskost također ograničavaju naše mogućnosti kada je u pitanju posao. Poslovi se također dijele na muške i ženske, pa ćete nerijetko čuti da neko kaže da muškarac ne treba da radi ženske poslove i obrnuto. Pored toga što to ograničava raspodjelu npr. kućnih obaveza i poslova, to također na društvenoj skali ograničava muškarce da se dokaži ili da rade poslove koji su u društvu označeni kao ženski poslovi i obrnuto. Zato nam je danas neobično kada vidimo ženu da radi automehaničarske poslove ili muškarca koji radi kao baletan.

Ne prihvataju svi muškarci i žene pravila muškosti i ženskosti. Danas postoje brojne nevladine organizacije koje zajedno sa državnim institucijama rade na promjeni pravila muškosti i ženskosti. To se radi prvenstveno iz razloga što svako društvo uživa veće mogućnosti i postiže bolje rezultate u svakom segmentu svog postojanja ukoliko radi na postizanju rodne ravnopravnosti.

 

 SPolne i rodne razlike

Iz gore pomenutih primjera evidentno je da spol i rod nisu isto, no da su u mnogim segmentima međusobno povezani i društveno uslovljeni. Spol ne možemo mijenjati, dok rod i rodne uloge možemo ali i ne moramo prihvatiti kao takve. Na koja pravila pristajemo, sami odlučujemo. Kako se mijenja društvo, tako se mijenjaju i pravila. Pravila koja su egzistirala u prošlom stoljeću nisu ekvivalentna pravilima koja vrijede danas. To nam govori da će današnja pravila zasigurno pretrpjeti brojne promjene u budućnosti pa i sam odnos među spolovima će biti usklađen s tim pravilima.

Spol označava biološke razlike između muškarca i žene, koje su univerzalne i takve su od rođenja. Evo primjera spolnih karakteristika na osnovu kojih pravimo jasne razlike između muškaraca i žena:

·        Muškarci imaju penis;

·        Žene imaju vaginu;

·        Žene rađaju i mogu biti trudne;

·        Muškarci ne rađaju;

·        Žene mogu da doje svoju djecu, muškarci ne;

·        Muškarci imaju testise, dok žene imaju jajnike;

·        Muškarci imaju dublji glas od žena.

 

Kao što možete vidjeti iz navedenih primjera, spolne odrednice su one sa kojima se rađamo i jasno određuju spol, dakle, biološki su određene i na njih ne možemo utjecati u smislu njihovog mijenjanja.

Rod (gender) se prvenstveno odnosi na ponašanja i stavove u pogledu šta i ako treba da se ponašaju muškarci, a kako žene. Sigurno ste bezbroj puta čuli konstatacije da muškarci ne plaču ili da su djevojke slabije od muškaraca. Ukoliko se zamislimo i postavimo pitanje zbog čega muškarci ne bi trebali da plaču, nećemo pronaći niti jedan valjan razlog osim društvenog stava da muškarci treba da su hrabri i da sakrivaju emocije. Isto je i sa drugom konstatacijom koja kaže da su žene slabije od muškaraca. Ovi društveni stavovi nisu zasnovani na činjenicama, već su dio društvene percepcije kako bi se trebao ponašati muškarac odnosno, kako bi trebala da se ponaša žena. Odstupanje od ovih pravila često dovodi do osude okoline naspram te osobe. Primjer može biti djevojčica koja igra fudbala sa svojim vršnjacima. Kakav će epitet ova djevojčica dobiti od svojih vršnjaka? Da li će svi prihvatiti njenu odluku da igra fudbal? Uzmimo za primjer dječaka koji voli balet! Kako će njegovi vršnjaci okarakterisati njegov izbor i odluku da se bavi baletom? Tuče koje su mnogo učestalije među muškarcima nego među djevojkama istog uzrasta također su tu vezi sa društvenim ulogama i stavovima. Mnogi mladići pristaju na tuče kako bi odbranili svoju muškost ili ugroženu čast. Ne suprotstavljanje u ovakvim situacijama među mladima može biti okarakterizirano kao kukavičluk, što je u mnogim situacijama dovoljan razlog za mladića da, čak i ako to ne želi, smatra da mora da se tuče kako bi odbranio svoju muškost. To naravno nije tačno, no društveno okruženje može poslati i netačne poruke o kojima ne razmišljamo ali ih prihvatimo kao takve i to u konačnici odredi i naše ponašanje. Mladići bi trbali da nauče vještine suprotstavljanju vršnjačkom pritisku kada je u pitanju rod. Više informacija o vještinama donošenja odluka i suprotstavljanju vršnjačkom pritisku pogledajte u poglavlju vršnjački pritisak!

Rod je, dakle, društveni koncept, možemo čak reći i skup nepisanih pravila koja nas uče i određuju naše ponašanje u skladu sa društvenim pravilima i očekivanjima kada govorimo o muškarcima i ženama.

Rod se odnosi na uloge i odgovornosti žena i muškaraca koje su stvorene u porodicama, društvu i kulturi. Rod također uključuje i očekivanja, stavove i ponašanja koja se odnose na muškarce i na žene. Uloge i očekivanja su naučeni. Oni se mogu mijenjati kroz vrijeme i donekle se razlikuju u različitim kulturama. Koncept roda je od velikog značaja, jer daje odgovore na pitanja o tome kako je došlo do inferiornog položaja žena u društvu.

Gdje i kako učimo o rodu i rodnim normama

 

      Društveno učenje

     Kroz druženja sa ljudima oko sebe stičemo i preispitujemo stavove, uvjerenja i ponašanje.

     To postižemo imitacijom onih za koje smatramo da su „ispravni".

      Misaono učenje

     Djeca uče tako što razmišljaju o onome šta vide oko sebe, o tome šta govore roditelji, prijatelji i sl. Oni formiraju stavove tako što za svaki pronalaze razloge i sve to porede sa svojom okolinom.

     Kako odrastamo, učimo od komšija, nastavnika, odgajatelja i svaku svoju odluku vagamo sa pretpostavkom kako će na to reagovati naša okolina.

      Mediji:

     Reklame;

     Časopisi i novine – vježba novine;

     Televizija, radio i internet;

     Muzika i spotovi.

 

Kao što možete zaključiti, rod i rodne norme zavise od vremena u kojem živite. U prošlom stoljeću ove uloge i odgovornosti u značajnoj mjeri su se razlikovali od današnjeg koncepta. Mediji, društvo, porodica u velikoj mjeri oblikuju rodne dimenzije i norme koje se odnose na sve koji žive u tom društvu. Ukoliko pogledate novine te obratite pažnje na slike, primijetit ćete da se muškarci u novinama prikazuju kao poslovni, ozbiljni, vrijedni i pristojno obučeni. Žene se u novinama prikazuju kao nježne, zabrinute i obično u odjeći koja otkriva različite aspekte njihove ženstvenosti. Nejednakost u prikazivanju muškaraca i žena u medijima također stvara sliku koju mnogi kasnije slijede i žele da pokažu. Pored medija, roditelji i raspodjela poslova u kući su ono što mladi ljudi vide prilikom svog odrastanja te stvaraju predodžbu o tome kako bi se ovi poslovi trebali raspoređivati kada oni budu zasnivali porodicu. Žene prije nisu radile, pa je bilo sasvim logično da preuzimaju poslove u kućama. Danas se situacija značajno promijenila jer su mnoge žene zaposlene, stoga raspodjela poslova u kući mora biti ravnomjerno podijeljena na oba partnera.


 

Pritisak koji izazivaju stereotipi o ženama i muškarcima u društvu je veoma štetan, jer ograničava naše potencijale i onemogućuje da se ljudi ostvare u skladu sa svojim maksimalnim kapacitetima i interesima. Prihvaćanjem tih stereotipa, ograničavamo svoje postupke i gubimo mogućnost da razvijamo svoje vještine i interese. Npr. kao rezultat rodnih stereotipa, muškarci se rijetko usuđuju da učestvuju u "ženskim" poslovima (kao što je čuvanje djece), dok žene rijetko biraju muške poslove (kao što je mašinstvo).

 

Faktori utJEcaja bazirani na rodnim normama

Iako toga nismo svjesni, društvene norme u mnogim dimenzijama našeg postojanja utječu na prilike i mogućnosti koje nam se nude. U nastavku ćemo objasniti kako pojedini društveni faktori zasnovani na rodnim pravilima utječu na svakog od nas.

 

Kulturni faktori:

 

  • Društveno određene i definisane uloge za svaki spol i odgovornosti

Ukoliko muškarac ili žena odstupaju od ovih uloga, mogu naići na negodovanje okoline, što svakako uskraćuje i jednima i drugima mogućnosti da se ostvare u punom kapacitetu.

  • Vjerovanje da su muškarci prirodno superiorniji

Mnoge žene su fizički ali i psihički jače i superiornije od mnogih muškaraca, tako da ovaj društveni stav nije zasnovan na stvarnim činjenicama.

  • Očekivanja od muškaraca da budu donosioci odluka

Ukoliko muškarac mora donositi velike i teške odluke, to u velikoj mjeri donosi i stres. Posebno onda kada muškarac ne može odgovoriti na sve zahtjeve koji mu se postavljaju. Mnogo je lakše ovu odgovornost podijeliti na dvoje.

  • Bračna tradicija u kojoj muškarci imaju moć i autoritet

Ovaj fenomen je posebno bio izražen kada žene nisu radile, pa su muškarci čestu upravljali svojim ali i njihovim životima. Danas također postoje mnoge porodice gdje muškarac donosi odluke u ime čitave porodice i nude mu se brojne mogućnosti koje žene u tom slučaju nemaju.

  • Posmatranje porodice kao institucije u kojoj muškarac drži kontrolu u svojim rukama

Vjerovatno ste nekada čuli stav „muškarac je glava kuće". To se može objasniti na različite načine, no u svakom slučaju to, s jedne strane, daje mogućnosti muškarcima, a s druge, uskraćuje iste ženama.

 

Ekonomski faktori:

  • Nedostatak finansijske samostalnosti kod djevojaka i mladih žena;
  • Ograničena mogućnost zaposlenja;
  • Ograničena mogućnost edukacije i obrazovanja za djevojke i mlade žene;
  • Djevojkama i mladim ženama ograničen je pristup novcu i kreditima.

 

Pravni i politički faktori:

  • Nedostatak znanja mladih žena i djevojaka o svojim pravima i mogućnostima;
  • Ograničena prava;
  • Bezosjećajan tretman prema djevojkama od strane policije i pravosudnog sistema;
  • Nedostatak političkog angažovanja i učešća.

 

Kako rodni identitet i rodne norme različito mogu utjecati na reproduktivno zdravlje mladih?

Rodni identitet i različitosti utječu na kontrolu mladih ljudi nad svojim seksualnim životom. Oni također mogu:

  • Dovesti do prisilnog ili preranog stupanja u brak i rađanje djece;
  • Dovesti mlade majke i njihove potomke u opasnost od obolijevanja i smrti;
  • Utjecati na smanjenje seksualnog zadovoljstva i intimnosti;
  • Dovesti do neželjene trudnoće i prijenosa spolno prenosivih infekcija;
  • Prouzrokovati mišljenje muškaraca da su oni ti koji uvijek moraju inicirati i kontrolisati seksualne odnose, što kasnije može rezultirati nekim oblicima nasilja;
  • Dovesti do ograničenog pristupa raznim službama za pomoć.

 

Za rodne uloge i rodni identitet koji će neko preuzeti ili ne, ne možemo reći da je ispravan ili pogrešan, ali svakako možemo zaključiti da li je diskriminatoran ili ne. Ukoliko određena društvena uloga jednom spolu daje mogućnosti, a drugom ih uskraćuje, govorimo o uskraćivanju ljudskih prava tj. diskriminaciji. Rod ne mora nužno biti loš, diskriminacija uvijek jeste loša i treba joj se suprotstaviti!

AKTUELNO
29.6.2022
Javni poziv
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS