Reci nasilju NE – suosjećaj s drugim i drugačijim

Kroz seriju članaka koje možete čitati na portalu Radiosarajevo.ba nastojimo vam približiti predmet Zdravi životni stilovi i njegovu važnost. Nenasilna komunikacija te inkluzija teme su kojima se bavimo ovaj put.

Za učenike od 5. do 9. razreda osnovnih škola Kantona Sarajevo od prošle školske godine uveden je izborni predmet pod nazivom Zdravi životni stilovi.

Predmet Zdravi životni stilovi nastao je u organizaciji Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo i nevladine organizacije Asocijacije XY, koji su okupili stručnjake iz različitih oblasti te osmislili i kreirali udžbenik za učenike. Udžbenik se sastoji iz šest cjelina.

Kroz seriju članaka koje možete čitati na portalu Radiosarajevo.ba nastojimo vam približiti predmet Zdravi životni stilovi i njegovu važnost. Nenasilna komunikacija te inkluzija teme su kojima se bavimo ovaj put.

Šta je to što štiti, a šta ugrožava mlade?

Nerazumijevanje, nasilje, konflikti ne dešavaju se samo starijima.Naime, djeca u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini izložena su brojim opasnostima. Upravo iz ovog razloga neophodno je vratiti se na pravi put te dobrim primjerima i kvalitetnim obrazovanjem pružiti djeci mogućnost da rastu uz međusobno uvažavanje i razumijevanje.

Kroz predmet Zdravi životni stilovi, odnosno oblast pod nazivom Razvoj životnih vještina, mladi mogu naučiti kako da prepoznaju opasnosti u njihovom okruženju, da ojačaju vlastite vrijednosti, da nauče donijeti važne odluke, kao i da prijave svaki oblik nasilja.

"Sve osobe, a naročito djeca imaju pravo živjeti u sigurnom okruženju, tamo gdje se mogu razvijati, učestvovati, izraziti svoje mišljenje, osjećati se važnim, cijenjenim, sigurnim i voljenim, gdje mogu živjeti mirno, okruženi osobama u koje imaju povjerenja i s kojima mogu komunicirati”, istaknula je Elvira Jašarbašić, profesorica pedagogije i psihologije. Jašarbašić je ujedno i autorica poglavlja koje se bavi upravo "razvojem životnih vještina” u vodiču za učenike Zdravi životni stilovi. Jedna od itekako važnih vještina je nenasilna komunikacija kojoj autorica pridaje značajnu pažnju te pruža upute kako osnažiti vlastite emocije, otvoreno govoriti o nasilju i prevenirati negativne društvene utjecaje.


"Važan segment kada je riječ o sigurnosti mladih jeste njihova sposobnost da prepoznaju šta ih to štiti, a šta ugrožava”, naglasila je Jašarbašić.

Pomoći mladima da se kritički odnose prema pojavi nasilja ujedno znači i omogućiti im da procjene kako određena nasilna radnja utječe na njihovu ili tuđu budućnost.

"Nekoliko je ključnih faktora koje mladi trebaju primijeniti ili izbjegavati kako ne bi bili izloženi nasilju. U prvom redu je povjerenje u roditelje i nastavnike, razgovor s njima te prihvatanje njihovih savjeta. S druge strane je odlučan stav u odbijanju konzumiranja alkohola ili droga”, potcrtala je Jašarbašić.

Važno je naglasiti da je društvo odnosno društvene norme glavni generator, tj. promotor nasilja. Nasilje je fenomen kojem se suprotstavljamo ili ne. Naša reakcija na nasilje definira našu poziciju u odnosu na nasilje. Ako ignoriramo, saučesnici smo u nasilju, ukoliko mu se suprotstavljamo, naša pozicija je jasna i poželjna. Primjer možemo vezati za škole. Dok god mladi ljudi smatraju da je kukavički prijaviti nasilje, čak i kada su žrtve, ukoliko to ne urade, saučesnici su u nasilju kojemu su sami izloženi. Muškarci se posebno ustručavaju prijaviti nasilje jer se boje reakcije svojih vršnjaka koji bi takvu radnju mogli okarakterizirati kao kukavičku i „manje mušku", tako da je uzroke nasilja važno potražiti u formama društvenih očekivanja kojima su izloženi muškarci, a koje zovemo maskulinitet. U slučaju djevojčica, koje također nije zaobišao ovaj društveni fenomen, govorimo o feminitetu, tj. socijalnom konstruktu rodnog karaktera, a koji govori kako trebaju da se ponašaju djevojčice.

Upravo transformacijom ovih normi u one koje su u suprotnosti sa nasiljem, životno orkuženje činimo sigurnijim.   Međutim, bitnu stavku čine i osobine mladog čovjeka te odgoj i usmjeravanje za donošenje pravih odluka. Jašarbašić nam je pojasnila kako su ključni faktori kod nenasilne komunikacije empatija i slušanje drugog. A da bi se to postiglo važno je konstantno raditi na sebi, i to odgajanjem pozitivnih emocija te kanalisanjem onih negativnih kroz zdrave životne stilove.

"Kako bismo reducirali loše stvari u našem društvu u kojem nasilje nije nepoznanica, trebamo poći od sebe i svoje lokalne zajednice, odnosno donositi pravila i pridržavati se istih”, rekla nam je Jašarbašić.

Mladi trebaju znati, kaže ona, da su sami odgovorni za svoje ponašanje, ali u rješavanju nepoželjnih situacija trebaju uključiti i odrasle. Vrlo je važno da nikada ne prikrivaju nasilje, jer nasilje se hrani šutnjom i onih koji ga gledaju, a ništa ne poduzimaju i onih koji ga provode.

Bitno je, kazala je ona, da mladi ne dozvole negativan utjecaj vršnjaka, a to će postići samo ukoliko dovoljno poznaju i vjeruju u sebe te razgovaraju sa starijima o svakom problemu koji im se nametne. Upravo iz tog razloga važnost izbornog predmeta Zdravi životni stilovi je neupitna, jer će školarci lakše prepoznati fenomen nasilja, te mu se na vrijeme suprotstaviti. 

Misija ovog predmeta, njegovih autora, ali i predavača u školi jeste da nauče mlade kako je nasilje njihova odluka, te da nasilje nije dio odrastanja koja pomaže da budeš jači i čvršći, nego fenomen kojem svaki pojedinac treba reći NE te kojem suprotstavljanje treba biti imperativ.

Osim nenasilne komunikacije, jednako važna u odrastanju mladog čovjeka je i inkluzija.

Inkluzivna grupa ili razred je zajednica djece, učenika s različitim potencijalima za učenje. Učenici u njoj/njemu su angažirani u aktivnostima gdje svako dijete radi u skladu s mogućnostima i sposobnostima, te se kao takvi osjećaju korisnim članom te zajednice.

"Vršnjačka podrška je najvažniji izvor potpomognutog uspjeha za djecu.”

"Kada imamo situaciju inkluzivne grupe ili razreda veoma je važno poticati vršnjačku interakciju i razvijati socijalne vještine kako bi djeca bila sposobna da pružaju međusobnu podršku i da uče jedni od drugih. Ta se interakcija, odnosno prijateljstvo učenika s teškoćama u razvoju (ili s nekom drugom potrebom) i njihovih vršnjaka u većini ne može samostalno desiti. Stoga je neophodno dobro isplanirati strategiju poticanja ove vrste interakcije”, pojasnila je u razgovoru za Radiosarajevo.ba predsjednica Udruženja "Život s Down sindromom” Sevdija Kujović i ujedno autorica ovog poglavlja u vodiču Zdravi životni stilovi.

 

Ona je kazala kako je u inkluzivnom obrazovanju, vršnjačka podrška najvažniji izvor potpomognutog uspjeha za djecu, ali istovremeno predstavlja veliku podršku nastavnicima, posebno kada je u pitanju socijalizacija. Ukoliko se dijete ovom modelu podučava od najranijeg djetinjstva, velike su šanse da će kvalitet inkluzije (učenje i učešće) drugih i drugačijih u narednim nivoima obrazovanja biti bolji.

Da bi u inkluzivnoj grupi bila ostvarena vršnjačka podrška, kod vršnjaka se trebaju razvijati pozitivna osjećanja i komunikacija među učenicima, kazala je Kujović. U takvim uvjetima, smatra ona, djeca s teškoćama u učenju, uče od svojih vršnjaka, bolje savladavaju nastavno gradivo, nastavnicima je ostavljen veći vremenski prostor da se mogu posvetiti većini učenika u grupi zbog čega se ukupno znanje učenika povećava.

Inkluzija (prijateljski odnos između vršnjaka) se ne dešava samo u okviru školskih učionica, ona se nastavlja i kroz vannastavne/slobodne aktivnosti. Za očekivat je da će se učenici, kod kojih je razvijeno razumijevanje a posebno prihvatanje i uvažavanje i ohrabrivanje drugog i drugačijeg, družiti i igrati i van škole. Zadatak nastavnog osoblja jeste zapravo više modeliranje ovim procesom koji će zasigurno rezultirati većim samopouzdanjem učenika s teškoćama u učenju, osjećajem njihovih vršnjaka da su korisni članovi školske zajednice.

I upravo ovaj predmet zbog specifičnog pristupa i inovativnih metoda u učenju, predstavlja izvrsnu platformu za uspješno modeliranje samog nastavnog procesa, posebno kada je inkluzija u pitanju.

Podizanje svijesti vršnjaka o prijateljima iz grupe ili razreda koji su drugačiji je veoma važan zadatak i u prvom momentu se stječe dojam da je vrlo zahtjevan, smatra Kujević. Međutim, iskustvo kaže ona pokazuje da su vršnjaci jedna karika u inkluziji koja se pokazala kao jak resurs za uspješnije učenje i učešće djece s teškoćama u razvoju.

Hranjenje empatije prema drugom i drugačijem

"Razvijati jedno dobro socijalizirano odjeljenje je vrlo važan zadatak kada je u pitanju inkluzivno obrazovanje. Pod tim se podrazumijeva stalno "hranjenje" empatije prema drugom i drugačijem”, objasnila je Kujević.

"Empatične osobe su veoma bitne i potrebne jednom društvu. Kada su u pitanju vršnjaci u inkluzivnom obrazovanju, oni koji su empatični, brižni su za svoje drugare, posebno za one kojima treba više vremena i posebnih načina da nešto nauče te su u stanju da prepoznaju te učenike ali i situacije u kojima im trebaju pružiti pomoć. Međutim, trebamo znati da svi ljudi nisu razvili i stekli empatiju te samim tim ni svi učenici u inkluzivnim odjeljenjima nisu empatični”.

Takve učenike, rekla je Kujević, treba prepoznati i različitim načinima utjecati na njih. Jedan od najboljih načina učenja empatije jeste pokazivanjem vlastitog primjera dobrog ponašanja, misleći pri tome na razumijevanje osjećanja, želje i potrebe drugih i drugačijih. Upravo iz tih razloga empatija je vrlo važan segment ovog poglavlja u udžbeniku Zdravi životni stilovi.

"Pri tome osoba ima razumijevanje za nečije stanje ili položaj ‘stavljajući se u njihove cipele’. Ovo bi bio i najviši nivo empatije i empatičnog ponašanja koji stvara kod vršnjaka lijepo ponašanje, te ih u odrasloj dobi čini odgovornijim i aktivnijim članovima društva, a šanse da postanu borci za inkluziju, njenu promociju i uspostavu u sistemu su veće".

Inkluzija kao osnovna ljudska vrijednost

Inkluzija se povezuje s procesom demokratizacije u društvu i obrazovanju. Dio inkluzije čini i inkluzivno obrazovanje. Inkluzivno obrazovanje je najvažniji dio inkluzije, toliko značajan da se inkluzija često svodi samo na inkluzivno obrazovanje.

Prema riječima Sevdije Kujević inkluzivno obrazovanje nije tek puko uvođenje djece s teškoćama u razvoju u tzv. redovne škole, već se od ovakvog oblika obrazovanja očekuje

prvenstveno povećano učestvovanje učenika, a smanjenje njihovog isključivanja iz školske kulture, nastavnog programa i lokalne zajednice.

"Očekuje se da škola restruktuira svoju inkluzivnu kulturu, politiku i praksu na način da oni odgovaraju različitim potrebama učenika, očekuje se veća briga za učenje i učešće svih učenika koji mogu biti na bilo koji način u riziku da budu isključeni, dakle ne samo onih učenika koji imaju određene teškoće; očekuje se da menadžment škole zajedno s obrazovnim vlastima vodi veću brigu i o svojim nastavnicima i njihovoj edukaciji, očekuje se da škola umanji arhitektonske i druge oblike barijera za nesmetano učenje i učešće svih učenika”.

Suština je, objasnila je Kujević, da u inkluziji treba biti ugodno svima. Primarno se misli na djecu i vršnjake, a onda naravno i nastavno osoblje i menadžment škole.

"Iako svjesni da je proces inkluzije prošao i prolazi kroz teške periode razvoja, raduje činjenica da vršnjaci sve više postaju jedna veoma važna podrška”, istaknula je Kujević.

"Jasno nam je da nisu stvoreni svi uvjeti koje zahtijeva inkluzija, nismo još uvijek dobili odgovor vlasti na potrebe škola, a time i učenika. Međutim, kako se i od učesnika inkluzivnog procesa, posebno od onih koji je primjenjuju, očekuje da stvaraju promjene, ostaje da, zapravo, svaki pojedinac školskog kolektiva, uključujući i roditelje sve djece, pokuša ambijent inkluzije napraviti što ugodnijim i pozitivnijim.

Dio priručnika Zdravi životni stilovi o inkluziji postavljen je tako da potiče nastavnike i djecu na promišljanje o drugom i drugačijem. On govori o nekoliko ključnih riječi: identitet, stereotipi, predrasude, empatija, vršnjaci, nama odraslima poznatim pojmovima, no sada s ciljem da ih pojasnimo djeci. Inkluzija je osnovna ljudska vrijednost, a njeni misionari i graditelji smo svi mi!

Inkluzivno obrazovanje implementirati od vrtića

Inkluzivno obrazovanje je važno implementirati još od vrtića i nastaviti ga kroz osnovnu i

srednju školu, smatra magistrica inkluzije Arnela Borovac-Bekaj. Ona već nekoliko godina vodi inkluzivno odjeljenje u O.Š. Skender Kulenović na Dobrinji, sretna je što ima priliku posmatrati djecu kako uče, mijenjaju se i prihvataju jedni druge, no s vremena na vrijeme nailazi i na određene probleme.

"Različiti faktori su u pitanju od spola atipičnog djeteta, uključenosti i zainteresiranosti roditelja u sam proces inkluzije koji nije nimalo lako ostvarljiv do podrške menadžmenta i zaposlenika škole, prilagođavanje NPP te lokalne zajednice.”

Kao dobar primjer Borovac-Bekaj nam navodi trenutni rad s djevojčicom koja ima Down sindrom.

"Moja procjena njenog postojećeg potencijala i rad s njom je doveden, pa skromno mogu reći, do perfekcije. Na ovom putu su maksimalno bili uključeni njeni roditelji (sve moje savjete i sugestije provodili) svi učenici u odjeljenju i njihovi roditelji su kontinuirano bili uključeni u ovaj proces kao i menadžment škole. Djevojčica uspješno upisuje ove godine VI razred po prilagođenom NPP. Kroz ovakav timski rad djevojčicu su prihvatili vršnjaci i omiljena je u razredu. Djevojčica sretna dolazi i odlazi iz škole.”

Na nivou ove škole formiran je i tim koji sačinjavaju stručni kadar škole te roditelji djeteta. Njihov zadatak je da prate napredak djeteta.

Najvažnije je kaže Borovac-Bekaj nemati predrasude koje obično djeca donose iz svojih domova. Kad izostaju predrasude djeca kroz odgojno obrazovni proces uče da smo svi

različiti na ovaj ili onaj način (neko lijepo piše, neko sporo hoda, neko lijepo pjeva, a neko

sporije govori) i tada djeca nauče da uvažavaju jedni druge i da ističu pozitivne osobine

svakog djeteta, a pritom su svjesni onih drugačijih osobina ali ih ne potenciraju nego ih

prihvate kao takve.

U oblasti o inkluziji navodi se između ostalog kako dijete tokom rada s nastavnikom treba da nauči da postoje različite nacionalne manjine, da postoji diskriminacija određenih manjinskih grupa, pri čemu autori akcenat uglavnom stavljanju na romsku djecu.

Dijete tako treba da zna da uvažava različitosti i posebne obrazovne potrebe, uvažava postojanje razlika među ljudima i može ukazati na pozitivne vrijednosti toga. Također, djeca trebaju znati kako svako dijete ima pravo na obrazovanje, bez obzira na spol, rasu, porijeklo, poteškoće u razvoju...

Kao magistrica inkluzije Arnela Borovac-Bekaj smatra kako je za njen rad, ali i za rad njenih kolega s djecom ovaj izborni predmet od velike pomoći.

Nastavni kadar u odgojno-obrazovnim ustanovama može na kreativan i stručan način realizirati teme iz nastavnog predmeta Zdravi životni stilovi. Očekivanja koja bi trebao ispuniti ovaj nastavni predmet su promjene ne samo na individualnom nivou svakodnevnog ponašanja nego i na nivou razreda i škole, kao i na nivou uzajamnog djelovanja između porodice i škole.

Važna odgojna uloga

Prema riječima federalnog ministra obrazovanja i nauke Damira Mašića, uvođenje predmeta Zdravi životni stilovi u nastavni program osim obrazovne ima veoma važnu odgojnu ulogu.

"Jasno je da je u proteklim godinama zakazao odgojni proces, tako da smo se mi kao Federalno ministarstvo uključili u ovaj projekat zajedno s Acocijacijom XY te bili koordinatori na izradi kurikuluma za Zdrave životne stilove gdje se djeci na jednom mjestu pružaju sve one informacije koje nisu obuhvaćene redovnim nastavnim planom i programom.”

Federalno ministarstvo za obrazovanje i nauku prvobitno je imalo namjeru uraditi raviziju nastavnog plana i programa za devetogodišnje obrazovanje, međutim kako trenutni NPP datira iz 2003. godine odlučeno je da se se krene s izradom potpuno novog kurikuluma.

Novi kurikulum u potpunosti će izmijeniti dosadašnji koncept rada, gdje će se ovaj put voditi računa o tome šta dijete treba da nauči i zna, a ne šta nastavnik treba ispredavati.


Podsjetimo, prošle godine, formirano je 20 radnih grupa koje intenzivno rade na svakoj od predmetnih oblasti novog kurikuluma u kojem će, kako je planirano, biti uvrštena i oblast Zdravi životni stilovi kao predmet ili barem kao dio njega. Jedno je sigurno Zdravi životni stilovi će naći svoje mjesto u novom nastavnom planu i program”, istaknuo je Mašić.

Novi kurikulum trebao bi biti finaliziran u narednih pola godine do godinu dana.

Na kraju ministar Mašić je napomenuo kako je uvođenjem ovog predmeta KS napravio značajan iskorak te se nada kako će se ovakve promjene dešavati i u ostatku Federacije, što će, naglasio je, podržati i Ministarstvo.

Elma Behram, radiosarajevo.ba
AKTUELNO
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS