OŠ „Pofalići“ : Vršnjačka edukacija je najbolji vid edukacije!

„Naš rad se sastoji od tri modula. Prvi modul je vršnjačko nasilje i njegova prevencija, drugi modul su psihoaktivne supstance i vršnjački pritisak i treći modul zdravi životni stilovi. Na početku edukacija smo se fokusirali na teorijski dio: O nasilju, ko su žrtva, počinilac ili posmatrač, pojašnjava Karajica



U JU OŠ „Pofalići" , kao i u ostalim osnovnim školama sa područja Općine Novo Sarajevo, u periodu od novembara 2015. do februara 2016., u saradnji sa Asocijacijom XY i Vijećem mladih Općine Novo Sarajevo realizovan je projekat „Aktivizmom mladih protiv nasilja u Općini Novo Sarajevo". O projektu u kojem vršnjački edukatori prenose svoje znanje učenicima o društveno aktuelnim temama, prilagođenim uzrastima napisano je mnogo tekstova. Ipak, mi smo jučer boravili u posjeti OŠ „Pofalići" i prisustvovali nastavnom času gdje smo se mogli direktno uvjeriti u efikasnost ovakvog vida nastave. Prema riječima pedagogice  OŠ „Pofalići" Maide Šahinagić, radionice su realizovane za učenike osmih i devetih razreda, a cilj čitavog projekta je bio povećati znanje i svijest mladih o uticaju zdravih stilova života na smanjenje nasilja i maloljetničke delikvencije u osnovnim školama na području novogradske općine.

„Mi smo veoma zadovoljni realizovanim radionicama. Edukatori iz Asocijacije XY i Vijeća mladih Općine Novo Sarajevo su na profesionalan, ali učenicima prilagođen način prezentirali teme nasilja i nenasilnog rješavanja konflikata, te zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Učenici su bili zainteresovani i aktivno uključeni u realizaciju tema. Iz razgovora sa njima zaključujemo da su radionice bile zanimljive i da su imale pozitivan uticaj. Kroz ovaj projekat, ali i kroz odgojne komponente škole (redovne časove, časove odjeljenske zajednice i radionice) učenici više razmišljaju i trude se da se ne nađu u ulozi nasilnika, a imaju smjernice kako reagovati ako se sami nađu u ulozi žrtve nasilja ili ako vide nasilje, a nisu direktni sudionici. Nadamo se da će i u budućnosti biti ovako kvalitetnih projekta" kazala je Maida Šahinagić.

Prezentacija vršnjačke edukacije, na kojoj je bilo prisutno 24 učenika, tekla je munjevitom brzinom. Djeca su upijala izgovorene riječe vršnjačkih edukatorica i teško je bilo ne primijetiti njihovo aktivno sudjelovanje u razgovoru na temu upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i vršnjačkog pritiska. Postavljali su mnogo pitanja, iznosili svoja iskustva, a naše edukatorice strpljivo su objašnjavale sve ono što je mlade zanimalo. Iako sam davno izasla iz školske klupe, sjećam se da se nakon nastave nikada nismo zadržavali kako bismo produžili čas ili postavljali dodatna pitanja. Međutim, jučer se to desilo. Melina Dželović je studentica pete godine psihologije na Univerzitetu u Sarajevu i već duži period bavi se vršnjačkom edukacijom.

„Uključila sam se u cijeli projekat kako bih pokušala djeci u osnovnim školama  prenijeti „to nešto" što im sigurno neće ispričati većina nastavnika u procesu razredne nastave. Međutim, s obzirom da ovaj projekat obuhvata osme  i devete razrede mislim da ne bi bilo loše da  se sa njegovom realizacijom krene malo ranije jer su djeca danas itekako upoznata sa nasiljem i sa psihoaktivnim supstancama i da bi možda trebalo od ranijeg perioda da im se počnu davati informacije. Zašto je štetno njihovo konzumiranje, zbog čega ne treba da konzumiraju, kuda ne treba da se kreću i sl." govori Melina i objašnjava razloge zbog kojih postoji javni stav da se prilično teško približiti jednom djetetu.

„Mi nastupamo sa pričom da smo mi njihovi „skoro" vršnjaci, iako baš i nismo. Tu je neka razlika od 10-12 godina, ali im objasnimo da nećemo nikoga ocjenjivati, da nema pogrešnih pitanja, da nas apsolutno sve mogu pitati, i da naravno sve ono što se kaže u učionici neće izaći iz učionice. Dešavalo se da djeci daju primjere iz svog ličnog života koji se tiču njih samih i njihove porodice. Zbog toga ponudimo opciju da stvari koje se kažu na času ostaju u toj učionici. Dok, vjerovatno sa nastavnicima ili razrednicima nemaju tu priliku jer su uvijek u strahu od te neke evaluacije, ocjenjivanja, pitanja da li će taj nastavnik to proširti drugim nastavnicima, njihovim roditeljima...Zbog toga, vjerovatno nisu u mogućnosti da se oslobode koliko su sa nama" kaže Dželović. Prema riječima vršnjačke edukatorice Zerine Karaice koja je studentica psihologije pete godine Univeziteta u Sarajevu, kompletan rad sa učenicima sastoji se od tri modula:

„Naš rad se sastoji od tri modula. Prvi modul je vršnjačko nasilje i njegova prevencija, drugi modul su psihoaktivne supstance i vršnjački pritisak i treći modul zdravi životni stilovi. Na početku edukacija smo se fokusirali na teorijski dio:  O nasilju, ko su žrtva, počinilac ili posmatrač... Međutim, kako je vrijeme odmicalo ukazala se potreba da više govorimo o praktičnim primjerima vezanim za nasilje i prevenciji isto,  a skrećući im pažnju posebno na mjesta gdje se mogu obratiti ukoliko imaju potrebu da podijele nešto ili iz vlastitiog iskustva ili da su bili žrtva ili da su bili posmatrači nekog čina zlostavljanja osobe koja im je poznata. Treći modul- zdravi životni stilovi, poznat je učenicima od ranije jer imaju taj predmet u školi kao izborni. Bazira se na zdravu ishranu i važnost fizičke aktivnosti. Njenu važnost u svakodnevnom životu za zdrav razvoj" kaže Karajica, koja naglašava važnost radionica:

„Radionice smatram veoma, veoma bitnim. Odgovor učenika i njihova interakcija  je vrlo pozitivna. Međutim, mislim da nije dovoljno raditi samo sa osmim i devetim razredima, pogotovo kada je u pitanju oblast  psihoaktivnih supstanci i nasilja. Oni su već u nekoj fazi eksperimentisanja u nekim slučajevima. Tako da bi bilo bolje, možda i ranije, raditi primarnu prevenciju a ne sa djecom koja već imaju iskustva sa tim. Neki konzumiraju psihoaktivne supstance...Mislim da je dobro, ali da bi trebalo ranije da počne. U glavi trenerice vršnjačke edukacije Muhidine Branković koja je treća godina menadžmenta i organizacije na Univerzitetu u Sarajevu, nedoumica je da li su sa učenicima dovoljno razgovarali o određenoj temi. „Radila sam isti projekat u Općini Stari Grad. Ono pitanje koje uvijek postavljam pred kraj projekta je: Da li smo mi to zaista dobro odradili?".  Generalno, smatramo da su tri radionice malo. Na prvoj se otvore neki učenici, na drugoj oni koji su nas upoznali a na trećoj su svi otvoreni. Tako da uvijek fali još jedna radionica da se dodatno ispričamo sa djecom i sumiramo sve ono što su naučili. Da i oni koji su najstidniji počnu da otvoreno razgovaraju" pojašnjava Branković.

„Generalno, prezadovoljna sam sa znanjem koje djeca usvajaju. Smatram da ovakav vid edukacije treba biti konstantan. Zastupljeno u svim razredima. Često nam djeca kažu da imaju problem sa otvorenošću prema razredniku jer znaju da će to prenijeti njihovim roditeljima. Mnogo su otvoreniji za razgovor sa pedagogom. Strašno mi je kada vidim da u razredu djeca ne žele da se javljaju jer nisu navikli da budu interaktivni. Zbog toga sam uvijek za opciju da ovakav vid edukacije postoji ne samo unutar NVO-a već i profesora koji bi na taj način pristupali djeci. Ovakav način ostavlja na djecu veći efekat jer svakome od učenika omogućavate da kaže svoje misljenje koje može biti u redu. Ali i ne mora...I ne osudiš ga već mu ponudiš pravo rješenje. Mislim da je to najbolji vid edukacije" zaključila je Branković.
AKTUELNO
XY ANKETA
Da li ste ikada posjetili psihologa/psihoterapeuta?
Da, više puta.
Da, samo jednom.
Ne, nikada.

1265
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za FBiH
1264
Besplatna SOS linija za žrtve
nasilja u porodici za RS