Nedavno sam boravio u ovom gradu i tada sam poželio da sam
bar malo toplije odjeven jer nakon dugo vremena i silnih boravaka ovdje na
ovako nisku temperaturu u Mostaru još nisam navikao. Danas, posve drugačija
slika. Ulazimo u grad i već razmišljam kako ćemo preživjeti dva sata na
Španskom trgu na ovakvom čalopeku. Prošle sedmice tu sam bio zbog posjete KPZ
Mostar ovaj puta novi razlog, kampanja
„Uči gdje stigneš" (UGS). Kada smo u Sarajevu krenuli sa kampanjom živa
u termometru pokazivala je stepene ispod nule. Našim volonterima, umotanim u
šalove i pet slojeva jakni, na pameti je bio samo topao dom i vreo čaj. A danas,
njih ostavljam na Španskom, odlazim na jedan, zatim i drugi sastanak. Vraćam se
na Španski, razgovaram sa okupljenim novinarima, dolazi ministar sa svojom
svitom. Kratko obraćanje novinarima i okupljenim učenicima mostarskih srednjih
škola. Potvrđujemo ranije dogovoreni termin za interview, odlazim u zgradu
ministarstva.
Razlog ovog razgovora javna kampanja „Uči gdje stigneš" koja se provodi se u okviru realizacije „Akcionog plana borbe protiv zloupotrebe opojnih droga u Federaciji Bosne i Hercegovine". Započeta je početkom aprila u Sarajevu (2012.), a edukativne akcije implementirat će se još i u Tuzli, Zenici i Bihaću. Asocijacija XY je partner u realizaciji.
Razgovor počinjemo diskusijom o vremenu, baš kao da smo u Engleskoj. „Službeni protokol nalaže odjelo u većini prilika a kada sam u Mostaru to nikad nije tako lagan zadatak, danas posebno", započinje ministar Mašić.
UGS je na turneji, vidjet ćemo šta nas to čeka u drugim gradovima, nastavljam ja, i dalje se osjećajući kao pravi Otočanin, jedino fale crni čaj i „Short bread" da upotpune doživljaj. Vremena za gubljenje nemamo, mene čeka povratak u Sarajevo, a ministra još niz protokolarnih obaveza, sastanaka.
Odakle interesovanje ministarstva za UGS? „Tri stvari su bile presudne. Akcioni plan borbe protiv zloupotrebe opojnih droga 2011.-2013., činjenica da je 100 000 mladih došlo u doticaj sa opojnim drogama te prikladnost metodologije UGS u radu sa mladima van školskih okvira. Sam projekat danas ima državni značaj.", započinje Mašić.
Kao komunikator Asocijacije logično me interesuje koje su to prednosti XY-a u odnosu na druge nevladine organizacije? „Mnogi imaju idealne projekte međutim kada dođe do realizacije istih tu onda dođe do problema. Prema onome što znamo vi to radite besprijekorno. Osim toga, prepoznali ste ono što bi mladima moglo biti interesantno. Psihoaktivne supstance, seksualno i reproduktivno zdravlje, sve su to ozbiljne teme no vi ste otkrili idealan način kako da im to približite a da to ne bude dosadno, školski, klasično."
Koliko vjerujete u pozitivan vršnjački pritisak kao faktor razlike i uspjeha u odnosu na sve druge kampanje koje su se sprovele do sada? „Mladi preko puta sebe imaju vršnjake koji otvorenije govore o tim temama. Promjenjene su uloge predavač i sagovornik, sada su oni na istom nivou. U ovakvoj postavci odnosa logično je očekivati da su učenici otvoreniji, direktniji tako da sam taj model mora davati pozitivne rezultate."Koliko brzo u školama možemo očekivati predmet koji će obuhvatiti zdrave stilove života, prevenciju HIV-a, kontracepciju i sl.? „ U startu je jako teško govoriti o tome zbog opterećenosti nastavnog plana. Mnogo je važnije zaključiti kako taj sadržaj predstaviti učenicima, da li kao poseban predmet ili kao dio nekog postojećeg. S te strane smo krenuli u reviziju postojećeg nastavnog plana i programa. Već sada su u pojedine predmete integrisane teme kao SPI, promjene u adolescenciji i sl. No to nije dovoljno. Javne rasprave su najbolji način da ovakav sadržaj nađe svoje mjesto u kurikulumu. Ovo ne može biti zatvoren proces. Nastavni plan i program je živ materijal i on se mijenja, baš kao i društvo. Cijeli ovaj proces je u odgovornosti porodice, formalnog i neformalnog obrazovanja i društva i nije monopol obrazovnih institucija i nadležnih ministarstava."
Da razgovor sa nekim ko dobro poznaje glasnogovorništvo zna biti igra mačke i miša uvjerio sam se postavljajući ministru Mašiću pitanje da uporedi današnje vrijeme i vrijeme njegovog odrastanja te opasnosti sa kojima se on tada susretao i opasnosti sa kojima se mladi danas susreću. Petominutni odgovor nije dao materijala kojeg bih ovdje mogao napisati nego samo osmijeh koji je ukazivao da pitanja koja iole zadiru u privatnost su tu da ostanu neodgovorena.
Portparolka Ministarstva koja nam se pridružila u razgovoru već je jasno davala do znanja kako je vrijeme za oproštaj. Ustajem, pravim nekoliko fotografija za naš časopis, zahvaljujem se i ukazujem na to da ćemo se uskoro ponovo sresti u nekom od tri preostala grada koja trebamo posjetiti sa UGS-om. Na izlazu me ponovo dočekuju vrelina i prelijepe vizure grada na Neretvi.
Dženan Karić, odnosi s javnošću i komunikacije Asocijacije XY
