Svakoga dana
živimo okruženi nasiljem bilo ono vršnjačko, ili povišen ton roditelja kada se
naljute na nas, ili čak ono koje trpimo od slučajnih prolaznika koji se u žurbi
„očešu" od nas uz neumjesni povik.
Kakvo god nasilje bilo ono je tu u našim životima. O ovoj temi sam razgovarala
sa Danijelom Dugandžić Živanović (direktoricom Udruženja za kulturu i umjetnost
CRVENA) i Vanjom Jovišić jednom od osnivačica CRVENA-e
Šta je CRVENAi čime se bavi?Danijela i Vanja: Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA je osnovano je 8.3.2013. godine, a čine ga žene i muškarci koji vjeruju da su kultura i umjetnost platforme sa kojih možemo mijenjati stvari na drugačije i kreativnije načine. CRVENA je osnovana na 8.mart jer smo željele da taj važni datum u ženskoj istoriji obilježimo stvaranjem organizacije koja se bavi pitanjima koja na žalost nisu ni danas rješena, a postavljena su kao temelj feminističkih akcija. Naša osnova je solidarnost i dijeljenje, jer vjerujemo da samo tako možemo opstati. Projekti i aktivnosti kojima se bavimo su raznoliki, a najvećim dijelom se odnose na suvremenu umjetnost i produkciju. Više o crvenoj možete naći na www.crvena.bai www.bringintakeout.wordpress.com
|
Danijela: Ja kad kažem da sam feministkinja ljudi se
prvo isprepadaju. Onda kažu „Ti mrziš muškarce" i tek tada shvatiš da ljudi ustvari ne znaju o
čemu pričaju.
Odnos prema seksualnim manjinama je prestrašan. Izjave koje svakodnevno čujemo
od javnih ličnosti ili nam ih plasiraju mediji su problematične na mnogim
nivoima, a najgore od svega je to što te izjave šire mržnju, potiču nasilje i
šire stereotipe. Predrasude i stereotipi su duboko ukorijenjeni u
patrijarhalnim društvima i protiv njih se treba boriti svako ko misli svojom
glavom, a posebno mladi ljudi koji danas imaju pristup informacijama i
mogućnosti da svaku stvar promatraju kritički. Pristajati na stereotipe je
najlakše, jer to znači da ne morate uključiti mozak i razmišljati. Sve je to
već pripremljeno i objašnjeno od onih koji su «normalni». Na žalost!
|
Pomaže li u tome obrazovanje?Danijela: Smatram da neformalno obrazovanje nužno za mlade, posebno danas kada je formalno obrazovanje nepovezano sa stvarnim zahtjevima tržišta. Naše formalno obrazovanje je balon koji lebdi i nema doticaja ni sa čim. Mi moramo raditi i unutar škola, kada je to moguće, ali i u alternativnim prostorima. Radionice i seminari se često događaju na nekim opuštenijemmjestima, na kojima je lakše učiti, koja nisu dio neke formalne strukture, u kojima se događa stvarna razmjena i u kojima su pozicije onoga/one koji/a prenosi znanje i onoga/one koji/a prima jednake i ne postoji klasična hijerarhija. Na kraju, bitno je da mladi ljudi čuju neke druge stvari, da nauče neke nove vještine i da se druže u zdravim okruženjima.
Na kraju.. Imate li neku poruku za mlade?Danijela: Mlade treba opustiti. Važno je da su involvirani, da rade nešto u svome slobodnome vremenu. Mladi moraju više razmišljati o tome šta znaju, koliko znaju i koliko je svaka informacija koju dobiju (o seksu, zdravlju, ljudskim pravima itd) neka vrsta odgovornosti sa kojom se treba nositi. Razmišljajte o tome kako vaš život i ono što radite kreira nove prostore slobode za vas i za vaše vršnjake i vršnjakinje. Vaša energija ne smije biti uzalud potrošena.
|
