Nenasilna komunikacija

Svakoga dana živimo okruženi nasiljem bilo ono vršnjačko, ili povišen ton roditelja kada se naljute na nas, ili čak ono koje trpimo od slučajnih prolaznika koji se u žurbi „očešu" od nas uz neumjesni povik.
Kakvo god nasilje bilo ono je tu u našim životima. O ovoj temi sam razgovarala sa Danijelom Dugandžić Živanović (direktoricom Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA) i Vanjom Jovišić jednom od osnivačica CRVENA-e

Šta je CRVENAi čime se bavi?Danijela i Vanja: Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA je osnovano je 8.3.2013. godine, a čine ga žene i muškarci koji vjeruju da su kultura i umjetnost platforme sa kojih možemo mijenjati stvari na drugačije i kreativnije načine. CRVENA je osnovana na 8.mart jer smo željele da taj važni datum u ženskoj istoriji obilježimo stvaranjem organizacije koja se bavi pitanjima koja na žalost nisu ni danas rješena, a postavljena su kao temelj feminističkih akcija. Naša osnova je solidarnost i dijeljenje, jer vjerujemo da samo tako možemo opstati. Projekti i aktivnosti kojima se bavimo su raznoliki, a najvećim dijelom se odnose na suvremenu umjetnost i produkciju. Više o crvenoj možete naći na www.crvena.bai www.bringintakeout.wordpress.com

Danijela: Nasilje je nešto s čime mi živimo jer imamo tradiciju nasilja. Odabrati nenasilje u svakodnevnom životu je težak put i zahtijeva samodisciplinu i kontrolu koju često nemamo

Kakav je vaš pogled na sadašnje stanje u društvu i nasilje koje je u njemu prisutno?
Danijela: Ja mislim da je put do nenasilnog društva dug. Mi živimo u patrijarhalnom društvu u kojem su rodne uloge jasno definisane, u kojima se od žena očekuje da budu tihe, plahe, nježne i mile, a u kojima se od muškaraca očekuje da budu snažni da se vole potući, da piju i budu promiskuitetni i upravo te uloge stvaraju tenziju između ljudi u društvu. Kad imate očekivanja koja morate, a ne možete ispuniti, naravno da to stvara frustraciju. Vanja: To su posljedice, vjerovatno, nekog sličnog nasilja. Ne mislim da neko ko je odgojen u nasilju može tako lako živjeti život bez nasilja.

Danijela: Ja kad kažem da sam feministkinja ljudi se prvo isprepadaju. Onda kažu „Ti mrziš muškarce" i tek tada shvatiš da ljudi ustvari ne znaju o čemu pričaju.
Odnos prema seksualnim manjinama je prestrašan. Izjave koje svakodnevno čujemo od javnih ličnosti ili nam ih plasiraju mediji su problematične na mnogim nivoima, a najgore od svega je to što te izjave šire mržnju, potiču nasilje i šire stereotipe. Predrasude i stereotipi su duboko ukorijenjeni u patrijarhalnim društvima i protiv njih se treba boriti svako ko misli svojom glavom, a posebno mladi ljudi koji danas imaju pristup informacijama i mogućnosti da svaku stvar promatraju kritički. Pristajati na stereotipe je najlakše, jer to znači da ne morate uključiti mozak i razmišljati. Sve je to već pripremljeno i objašnjeno od onih koji su «normalni». Na žalost!

Treba li edukovati i roditelje?

Danijela: Kad radim s mladima, često shvatim da su najveći problem roditelji. Kada sa njima razgovaram postaje mi jasno da roditelji šutnjom, nedjelovanjem, neradom, nekomuniciranjem nekih pitanja mogu kreirati kod tih mladih ljudi, u ovom dobu koje je puno informacija, situacije straha u kojima mladi više ne znaju kako da se ponašaju ni kome da se obrate. Roditelji moraju biti tu, razumijevati stanja kroz koja mladi prolaze i dati im poticaje da donose prave odluke za sebe I druge. Na kraju, djeca vam daju onoliko koliko uložite u njih.

Kako treba utjecati na smanjenje nasilja u društvu? Šta spriječava provođenje promjena?
Danijela:Mehanizmi koji postoje za konkretno rješavanje slučajeva nasilja su vrlo slabi što rezultira situacijom u kojoj imamo previše registrovanih nasilnika/ca koji mirno hodaju našim gradom. Problem je jasan, ako se ja ne osjećam sigurnom ili zaštićenom ili imam vjeru u sistem zaštite, ja sigurno neću prijaviti nasilje niti ću se protiv njega boriti.
To je pogotovo naglašeno kod djevojaka. Besmisleno je vjerovati da je sigurnost držati ih zatvorene u kućama ili im ne dopustiti da izlaze na ulicu. Opasnost je na svakom koraku, žene nisu sigurne. Svaka žena, bez obzira na dob, izgled itd može biti napadnuta u svakom trenutku svog života i živi u tom strahu i sa tim strahom svaki dan. Pokazalo se to previše puta, a statistike govore da je svaka treća žena žrtva nasilja. Danas se plašimo da će naše ponašanje, dužina naše suknje ili vrijeme u kojem koračamo ulicama grada biti dovoljan razlog da neko vjeruje da može da nas napastvuje i da će za taj čin dobiti 6 mjeseci zatvora, ako ga prijavimo. Nasilje, a posebice seksualno nasilje, ne mijenja samo život žene koja je preživjela nasilje, nego i živote svih onih koji je okružuju, kao i njenu djecu i generacije koje slijede. Silovati jednu ženu znači silovati generacije koje dolaze nakon nje. O tome treba govoriti, o težini čina koji neko počini jer misli da će se izvući sa tim. Mjere moraju biti strožije i društvo se treba jasnije postaviti naspram nasilnika/ca. Ono što vjerujem da čini promjene je rad s mladima.Većina mladih s kojima sam radila, nemaju problem da razumiju šta je to nasilje. Jednostavno niko nikada s njima nije pričao.To su modeli ponašanja koje oni kopiraju i prihvataju jer suone svugdje oko njih. Također, mislim da je projekat koji XY radi, Budi muško klub, konkretan rad na promjeni takvih ponašanja. Kao i rad koji već godinama radi organizacija KULT, ženske udruge širom BIH i škole koje su uvele programe koji se konkretno bave nasiljem. Nema ništa korisnije nego kada mladima daš znanje i kada im pokažeš da vjeruješ da mogu sve. Stvarna promjena je promjena ljudi.Stvar je odnosa prema životu i prema ljudima koji nas okružuju. Ako pričamo o promjeni, promjena treba krenuti od nas.

Pomaže li u tome obrazovanje?Danijela: Smatram da neformalno obrazovanje nužno za mlade, posebno danas kada je formalno obrazovanje nepovezano sa stvarnim zahtjevima tržišta. Naše formalno obrazovanje je balon koji lebdi i nema doticaja ni sa čim. Mi moramo raditi i unutar škola, kada je to moguće, ali i u alternativnim prostorima. Radionice i seminari se često događaju na nekim opuštenijemmjestima, na kojima je lakše učiti, koja nisu dio neke formalne strukture, u kojima se događa stvarna razmjena i u kojima su pozicije onoga/one koji/a prenosi znanje i onoga/one koji/a prima jednake i ne postoji klasična hijerarhija. Na kraju, bitno je da mladi ljudi čuju neke druge stvari, da nauče neke nove vještine i da se druže u zdravim okruženjima.

Na kraju.. Imate li neku poruku za mlade?Danijela: Mlade treba opustiti. Važno je da su involvirani, da rade nešto u svome slobodnome vremenu. Mladi moraju više razmišljati o tome šta znaju, koliko znaju i koliko je svaka informacija koju dobiju (o seksu, zdravlju, ljudskim pravima itd) neka vrsta odgovornosti sa kojom se treba nositi. Razmišljajte o tome kako vaš život i ono što radite kreira nove prostore slobode za vas i za vaše vršnjake i vršnjakinje. Vaša energija ne smije biti uzalud potrošena.

Danijela: Ne treba stvarati tabue oko seksa. To samo stvara dodatne probleme. Svaki mladi čovjek mora imati jednostavan i otvoren pristup kontracepcijskim sredstvima, informacijama i institucijama koje daju medicinsku podršku. Voditi računa o svome psihičkom i fizičkom je nužno, a raditi na zdravom razumijevanju seksualno-reproduktivnog zdravlja je obaveza svih nas.

Piše: Renata Glavinka

AKTUELNO

18.10.2019

Predstavljanje novog školskog programa za prevenciju rodno zasnovanog nasilja i promociju zdravih stilova života

4.9.2019

Nakon treninga „Sveobuhvatni i naučno utemeljeni obrazovni programi promocije i očuvanja zdravlja mladih“ za nastavno osoblje: Preventivno djelovanje je ključ bilo kakve promjene

30.7.2019

Young people from all over Bosnia and Herzegovina determined to eliminate violence are gathering in the Leadership Camp at Sutjeska

29.7.2019

Mladi iz cijele Bosne i Hercegevine odlučni da eliminišu nasilje okupljeni u Kampu liderstva na Sutjesci

XY ANKETA